Zima je

                        Početak je tjedna,a isto tako i početak moje šestomjesečne edukacije.Svaki početak za mene je jdno stanje kad  sam sva u brigama hoću li ja to moći,hoće li sve biti kako treba ...
No ovaj put je barem za početak sve uredu,ali me je šokirala polarna hladnoća. Zima mi je inače doba godine kada bi se zavukla pod poplun i prespavala sve do proljeća,kao medo.Ali ništa od toga,nego svako jutro ustajanje u ranu zoru,pa na ovu hladnoću.Taman sam zimsku garderobu obnovila sa zgodnim kratkim jaknicama,za one temperature malo iznad nule,kad ono došla debela hladnoća.Sva sreća pa od sto zimskih jakni imam i jednu za polarnu hladnoću.Šal i kapa su za mene do sada bili predmeti koje sam izbjegavala,jer ih ne volim,a ako se ova hladnoća još pojača mislim da ću morati i njih staviti na sebe.
Nadam se da će ova zima ipak kratko trajati,pa ću ja brzo uskočiti u svoje male,zgodne jaknice i vruće hlačice,a do tada pa pa.

Od haljine do haljine

               Od haljine do haljine,od albuma do albuma,to su sva moja druženja s dragim ljudima.Nekako kao da živim u sasvim drugom svijetu.Nije da ne pokušavam to promijeniti,ali nekako neide.Pojavi se tu i tamo neka od cura zbog neke haljine i kad haljina bude gotova,najčešće se ne vidimo do slijedeće takve prigode.
Od sto poruka i pokušaja za neku kavicu,na kraju od kave ne bude ništa.
Lako je meni s haljinama i tim finim užitcima vezanim uz odjevanje i modne dodatke ,ali naći se sa ekipom i otići na neko događanje jako teško.Do sljedećeg događanja imam dovoljno vremena za pripremu i nadam se da ću uspjeti,ne samo pojaviti se,već i ostati neko vrijeme,a možda mi se pruži prilika pa i upoznam nekoga,novog,zanimljivog.Volim zanimljive ljude,koji se vole zezati,slušati rok glazbu,zrače pozitvnom energjom.Ima ih na tisuće,a od mene su nekako miljama daleko.
                Od moje silne želje za promjenama,možda se i dogode,prije ili kasnije,a do tad se vidimo.Pa,pa.

Novi početak

             Ovo je vjerojatno jedini post u kojem sam naslov govori nešto normalno,s čim se svi ljudi po nekoliko puta u životu sretnu.Međutim nisu svima novi počeci isti.
Završilo je formalno obrazovanje,dok sam išla u školu društveni i socijalni kontakti su bili koliko toliko dobri,ali danas od kontakata nije ostalo gotovo ništa.Da bi se izvukla iz društvene izolacije otvorila sam prije ovog bloga ,profil na facebooku,što mi je pružilo mogućnost da obnovim neka prijateljstva iz djetinjstva,škole ali i neka nova.Sve to ide jako teško,ali polako ide.
Obožavam glazbu,a jedan moj prijatelj svira gitaru u rok grupi Skaut,nismo se vidjeli nekoliko godina ali me je pozvao na jednu promociju na koju ja nisam mogla otići,a razlog je bio taj što se nisam imala hrabrosti tamo pojaviti sama.Nevjerojatno neki bi rekli. Godinama čekam tako nešto i na kraju nisam spremna.
Evo šta se dalje događa u mom životu,nije prošlo niti mjesec dana od pozivnice za prvi ivent,evo ga već pzivnica za drugi.Moj dragi prijatelj koji mi šalje pozivnice ,čiji sam ja najveći fan nema pojma što ja proživljavam.
Imam još par dana do tada ,nadam se da ću do tada steći dovoljno samopouzdanja da obučem nešto zgodno za tu prigodu i pojavim se na toj svirci .Svim srcem to želim,ali neka kočnica u meni ,koju vučem iz prošlosti mi neda da se tomu veselim onako kako bi to jedna mlada osoba koja obožava tu vrstu glazbe trebala.
Nadam se da ću moći otići .Znam da moram uložiti ogroman napor,ali nadam se da ću uspjeti.

...početak se nastavlja.

       Iza mene su godine,koje su bile izuzetno teške,što zbog loše uređenog sustava obrazovanja koji nas pokušava staviti sve u iste okvire,što zbog socijalne politike,koja mi je onemogućila obrazovanje "po mjeri ".
Sada znam ,da se moram uključiti u sve institucije za zaštitu prava djece na humano obrazovanje.
Kroz cijelo moje obrazovanje moja mama je pokušavala upozoriti na taj problem,ali evo ja sam službeni dio obrazovanja završila,a od pokušaja moje mame da država konačno riješi ta pitanja nismo se maknuli s mjesta.
Od novog ministra očekujem više.LJudi koji su izvan okvira (+ ili -)moraju imati bolje uvjete obrazovanja.
Svakodnevno čitamo priče o zaštiti životinja,o tome kako je pomagati "IN",a šta je sa djecom.Vjerujem,da svi koji bi pročitali prethodnu rečenicu da bi pomislili na nezbrinutu djecu.Ne,mislim upravo na djecu koja žive u svojoj obitelji.Djeca koja žive samo s jednim roditeljem nemogu raspolagati svojom imovinom do punoljetnosti,čak niti roditelj kao skrbnik na to nema prava,jer država raspolaže tom imovinom i stavlja blokadu na sve što imate.
Od nove ministrice za obiteljska i socijalna pitanja isto očekujem rješavanje tih pitanja,naravno u korist djeteta,ali ne na taj način da ga država štiti od vlastitog roditelja ali ne i od gladi (brutalno ali je na žalost tako).

Još smo na početku

Ja sam jedna od onih koja se teže izražava i teže uspostavljam kontakt sa drugim ljudima,ali to je već poznata stvar kod ljudi sa disleksijom i još ponekim laganim disfunkcijama.Moram reći da bez obzira što se u svijetu ljudima s tim teškoćama pristupa na jedan human,nediskriminirajući način,kod nas to nije tako.
Pokušava nas se integrirati u sustav redovnog obrazovanja,međutim to vrijedi samo za osnovnoškolsko obrazovanje.A i tamo to funkcinira tako da u stvari sve učite doma,jer vam se u školi učitelji nemaju vremena,a dok sam ja bila učenica učitelji nisu bili dovoljno educirani (nadam se da je danas nešto bolje).
E,onda dolazi najveći problem.Upis u srednju školu,a tamo nema prilagođenog programa,niti individualnog pristupa učeniku.Od strane profesora,pedagoga,ravnatelja dobivate uvijek isti odgovor,prebacite se u neku nižu
odgojno obrazovnu ustanovu ili odustanite od daljnjeg obrazovanja ,jer ono u našoj zemlji ionako nije obavezno.
Ja sam imala sreću da je moja mama činila sve da ja ostanem u sustavu orazovanja,bez obzira koliko nas to iscrpilo (psihički,fizički,financijski)

Mama je bila učiteljica,ali i prijateljica.Ljudi poput mene nažalost najčešće nemaju prijatelje.Deset godina sam se bavila suvremenim plesom,ali ne zato što sam talentirana,već zato da poboljšam motoriku i držanje jer sam sate i sate provodila učeći.Za svladavanje gradiva trebalo mi je triput više vremena nego ostalim učenicima.
Danas je to iza mene iako znam da ću stalno morati učiti, to ipak neće biti u ovako loše uređenom obrazovnom sustavu.Pokušavat ću uz rad sama financirati neka dodatna znanja ,koja me neće slomiti,a do tad ću pokušati steći barem jednu prijateljicu,kojoj neće biti važno na kom sam faksu i kolko stranih jezika govorim.
                    Imam ja još puno za reći,pa se vidimo!

Početak!

E da,to sam ja,Sara.Dugo mi je trebalo da se odlučim na pisanje bloga ali mislim da ću na taj način pomoći sebi,a možda i drugima.Od rođenja sam pomalo drugačija.Tiha,mirna,samozatajna.Uvijek mi je trebala podrška roditelja zbog slabog samopouzdanja,a tako je i danas,bez obzira što sam nedavno navršila dvadeseti rođendan.  Moj svijet su od malih nogu bili papiri,bojice i samo meni prepoznatljivi crteži,a danas su to već zgodni crteži simpatičnih (opet na moj način)modela u zanimljivim opravicama.To je moj način izražavanja.Obožavam sve štoje vezano za odijevanje.Jako volim,lijepu,finu i kvalitetnu odjeću.Naravno to je jedina stvar na svijetu s kojom nemam problema,jer sam se obrazovala za modeliranje i izradu odjeće.