nedjelja, 26. veljače 2012.

Sunce

                Konačno,nakon dugo vremena pojavilo se Sunce.Obožavam sunčane dane i osjećam se fantastično.
Naravno da sam odmah iz ormara izvukla nešto kraće jaknice i veselije kombinacije odjeće.
Čak niti povremena kiša mi nije pokvarila raspoloženje.Voljela bih kad bi lijepo,sunčano i toplo  bilo tokom cijele godine.Treba još malo vremena pa da se cijela priroda probudi iz zimskog sna,pa da cijelokupni dojam bude lijepši.Sunčani dani u meni bude pozitivnu energiju i nekako imam dojam da su i svi oko mene nekako bolje volje.Takvo stanje na žalost potrajat će do pojave prvih alergena iz prirode, na koje sam na žalost osjetljiva,pa mi to svake godine pokvari ovu početnu sreću zbog pojave više sunčanih dana.Tako je kako je,nastojat ću uživati u svkom lijepom danu i svaki dan smišljati neku novu odijevnu kombinaciju,koja će me dodatno uveseljavati.Voljela bih kad bi svi ljudi na Svijetu bili sretni kad ih ujutro probudi Sunce.

ponedjeljak, 13. veljače 2012.

Srčeko

                Dan kad se slavi ljubav,meni je uvijek na neki način simpatičan i veseo,zato što su svi (ili dosta njih) oko mene pozitivnog rasoloženja,Svejedno je da li je riječ o zaljubljenima ili samo o tome da se ima još jedna tema za razgovor u ova tmurna,recesijska i zimska vremena.Izlozi u gradu već su dva tjedna ukrašeni crvenim srčekima i simpatičnim porukama ljubavi.Ja osobno nikada za taj dan još nisam imala prigodu nekome darovati niti svoje "srce",a niti od plastike ili papira,ali se zato u mojoj sobi u te dane uvijek nađe pokoje srčeko od tkanine ili papira.Nisam još nikad bila zaljubljena i neznam da li će mi taj dan nešto više značiti kad se zaljubim,ali za sad mislim da je lijepo barem za one ljude kojima to nešto znači da takav dan postoji,a za ostale da vole i ljube svaki dan.

ponedjeljak, 6. veljače 2012.

Koncentracija

       Polarna hladnoća je zahvatila našu Zemlju,a ja se moram ustajati u ranu zoru.Pospanost i slaba koncentracija me muče danima.Divim se ljudima koji mogu savršeno funkcionirati u svim okolnostima i jedino što me barem malo može utješiti je da je ovih poput mene dosta.Svako jutro u tramvaju srećem pospance i zijkevalice.Uz sve to stalne promjene temperature,kad se izlazi iz kuće ili tramvaja na hladnoću,pa opet u zatvoren prostor,kod mene se javlja umor,pospanost i dekoncentriranost.
Taj problem me muči od rođenja.S godinama se malo smanjilo,ali i dalje me usporava u svakodnevnom funkcioniranju.Kronični manjak energije, pokušavam nadoknaditi kvalitetnom prehranom i popodnevnim odmorom.Tu mi još dosta pomaže slušanje glazbe.Uglavnom rock i pop glazba me može razbuditi,a pogotovo moji omiljeni bendovi.Definitivno bez glazbe ne bih mogla zamisliti život,ali opet ništa poslije pola noći,jer sam drugi dan totalno nefunkcionalna.Jedva čekam proleće,jer mi se onda energija poveća i puno bole funkcioniram i koncentracija je bolja,a i rezultati rada.Znam da nisam jedina koja na taj način funkcionira,pa nam svima želim da izdržimo ovu fjaku.