Već mi je dvadeset,a mnoge stvari ,pa tako i osjećaj zaljubljenosti,za mene je totalna nepoznanica.Moje kolegice iz škole,sve redom su bile po nekoliko puta zaljubljene.Ja do danas nisam upoznala taj osjećaj.Tako da neznam niti kako je to imati"leptiriće" u trbuhu.O tim stvarima čak niti ne razmišljam,sve dok me netko na to ne potakne.Teško sklapam i prijateljstva,a za ljubav još ima vremena.
Trenutno mi je jako važno imati dobrog prijatelja.Mislila sam da u dvadesetima ljudi već mogu procijeniti skim se može fino i kvalitetno komunicirati.Iskrenost mi je najvažnija,ma koliko brutalna bila.
Mogu podnijeti dobru zafrkanciju,ali ako je zločesta,a često je,onda se zatvaram u sebe i moje samopouzdanje treba neko vrijeme za oporavak.
Moj najveći problem je što beskrajno vjerujem ljudima oko sebe i nikad mi nije bilo važno koje su vjere,rase ili koliki im je imovinski status.Jednostavno u svima vidim samo dobro,premda sam se već jako puno puta prevarila u tim osjećajima.
Bez obzira na to još uvijek vjerujem da ima divnih ljudi,a možda se jednoga dana zbog nekog pojave i oni već spomenuti "leptirići" u trbuhu.U svakom slučaju do sad još za nikog nisam zapela i trenutno mi tako i odgovara ili dok se ne dogodi.
sara
Nema komentara:
Objavi komentar