četvrtak, 21. veljače 2013.

I ja sam tu

Evo nakon dosta vremena,novi post.Već duže vrijeme pokušavam shvatiti neke promjene koje sam primjetila,a odnose se na mene.Živim u kvartu u kojem sam išla u vrtić i školu i uglavnom su tu i svi ljudi s kojima sam se sretala sve te godine.Za većinu njih ja sam bila gotovo neprimjetna,sve do nedavno.Već sam pisala o tome da sam vrlo povučena i samozatajna osoba i vjerojatno sam zbog toga ljudima nezanimljiva.Većina mojih kolega s kojima sam išla u vrtić i školu bi prolazili pored mene kao da nepostojim.Najčešće su to ipak bili dečki.Jednostavno me nisu doživljavali,čak do te mjere da sam s nekima od njih svakodnevno išla istim putem do škole,a da me nikada nebi niti pozdravili ili odzdravili na moje "bok".Ja sam cijelo vrijeme primjećivala njihovu normalnu komunikaciju sa drugim frendicama iz razreda i kvarta i u sebi vrištala" i ja sam tu".
Na moju žalost s godinama sam se još više povukla u sebe,tako da sam kroz cijelu srednju školu prestala obraćati pažnju na to što me nitko ne primjećuje.
Prije nekoliko mjeseci su se stvari odjedamputa počele mijenjati,neki dečki iz kvarta su me počeli primjećivati i pozdravljati.Ostala sam u čudu, od kud sad ta promjena.Godinama ništa,a sad kao da nism više prozirna.Neki se nisu zadržali samo na pozdravu,nego čak izmijene koju riječ,onako usput.
Stalno razmišljam o tome ali nemogu još uvijek skužiti o čemu je riječ.U mojem ponašanju se ništa nije promijenilo,ostala sam ista kao i prije,tiha,mirna i povučena,no kod nekih je očito došlo do nekih promjena.Neznam dali je tu riječ o odrastanju ili nečem drugom,u svakom slučaju jako mi je to sve skupa zanimljivo.Osjećam se na neki način kao pobjednik.Svaki put kada me netko od tih ljudi koji me nisu doživljavali pozdravi ja danas u sebi vrištim "yesss" i gorim od želje da ih pitam gdje su bili do sada,jer ja sam cijelo vrijeme bila tu.

                                                                 sara

Nema komentara:

Objavi komentar